"Šok budućnosti" kroz povijest kvartovskih blagajni

Promjene načina, količine i razloga kupovine u posljednjih 25 godina prošle su neke od najdramatičnijih procesa u našoj svakodnevici utječući na interese, očekivanja, logiku kretanja i ponašanja.

Sunčan dan kod staraca na ručku početka veljače kao i obično volim iskoristiti za kakvu šetnju tim naseljem odrastanja. Riječko je to Škurinje, danas nešto kao trgovački “hub” grada, a osamdesetih radničko naselje s tri pogona - Tvornice konopa Rijeka, Parkova i nasada i Tvornice stanova Adriamont.

Kako su tema posljednjih dana i naše kupovne navike, logika potrošača i veliki kupovni lanci prirodno se nameće reminiscencija na neke negdašnje kupovine pa su oživjela neka sjećanja na malene kvartovske dućane koji su bili ključni nama klincima, a sigurno i našim roditeljima. Ne sjećam se da je Rijeka devedesetih imala dućan veći od Plodina u Ružićevoj ili bilo kojeg klasičnog dućana Brodokomerca, a ono čega je bilo je relativno dosta malih uličnih dučančića. Nalazili su se u gotovo svakoj ulici, obično u kakvom garažnom prostoru, prizemlju kuće ili montažnom kiosku, a vlasnici su bili prvi mali poduzetnici ranih devedesetih.

To je isto mahom bila ekipa iz kvarta, obično poduzetniji neposredni susjedi svojih kupaca, što je nametalo i pojedine logike funkcioniranja.

Na žalost, fotografija iz tog vremena nemam (ako netko ima javljajte!), a sve što je ostalo je prošetati po njihovim današnjim ostacima kojih zapravo jedva ima te mjestima. Sjećanja o nazivima su mutna i sigurno nije sve točno, kako to i biva s dječjom memorijom.

Fotke su tu kao šetnja, ali to nije ključna poanta teksta, pa strpljenja. :)

Ne sjećam se imena ovog dućana u garaži ispod tzv. “Gradašpedovih kuća” (iz zgrade iznad ja sam te ljude percipirao kao neke “bogataše”). Nije trajao predugo, a kasnije je tu bio prilično dobar video-klub, drugi važan segment kvartova tih godina no o njima ćemo u drugoj priči.

Kako je preuređenje ceste sve promijenilo ne sjećam se više točno gdje, ali tu negdje je bio dućan u obliku kioska Tone ili Toni s najboljim shock žvakama u kvartu.

Kroz glavnu škurinjsku ulicu nije se moglo proći bez pogleda na kiosk-dućan kojeg smo nekad zvali “Jadranka” (mislim da je to bila prva vlasnica), na samoj autobusnoj stanici, a ispred je još imao i police s voćem kojima si se lako mogao poslužiti. Bez plaćanja.

Legendarni “market”, dugo godina u jugoslavensko vrijeme, jedan od dva prava dućana u naselju. Bio je to slovenski dućan koji se dugo gubio u lancima tranzicije, kasnije uglavnom baza za kladionice, sada i mali Studenac.

“Tomato” u garažama. U tim garažama je bilo svega - i papirnica, i video klubova, i kafića za petoricu na šanku… Danas je tu još jedina držeća halo-pizza, a odradili smo tu kasnije i jedan party i jedan književni susret no to je isto neka druga priča…

“Golubica” na putu u školu je bila možda najpopularnija, a agilni vlasnik Vukovarac je nabavljao sve što treba. Najbolji čipsevi u kvartu.

“Kod Bosanca” bi netko rekao, ne sjećam se imena. Ono čega se sjećam je da je na žalost u škurinjsku narkomaniju usisani prijatelj Kompa ovaj dućan doveo do bankrota svojim vještinama paralelnog razgovora s prodavačicama i spretnih ruku prije upoznavanja igle.

Na ovome mjestu bio je godinama kiosk Brodokomerca, središnje mjesto kupovine na atraktivnoj lokaciji. Pokraj njega je bio i kiosk tiskovina. Pred neki dan iz naselja je uklonjen i posljednji kiosk što znači da taj oblik trgovine više ne postoji.

Ovdje je bio “Lav”, dosta voljen i tri metra veći od drugih dućan. Pokraj je bio spomenuti “Tomato” pa je to bila žestoka konkurencija.

Na ovom mjestu bio je kiosk dućana “Jadranka” s dosta specifičnim sladoledima, ako se ne varam govorilo se je kako je ta gospođa otišla kao poduzetnica iz Brodokomerca.

Ne sjećam se imena dućana na ovoj lokaciji jer je to bila ulica u koju baš nisam smio bez rizika, ali još jedana od kvartovskih dućana.

Zašto sve to govorim? Ne zbog neke nostalgije.

Ove dane je toliko aktualna trgovina, a u mudrolijama se ljutimo na sve i svašta te mislimo da je baš naša interpretacija stvarnosti ispravna. Ipak, kako vlada “kratka pamet”, ne uviđamo koliko su se sve promjene i fenomeni koje proživljavamo dogodili kao nagli i dinamični te nam se odvijaju u tridesetak godina života. To nije banalan fenomen.

Još 1999. godine je veći dio ovih trgovina radio, a onda su slijedile nagle i radikalne promjene kroz koncept velikih supermarketa i složenijih trgovačkih centara koje smo euforično dočekali. Cijene su u tom trenutku svakako bile povoljnije, a o ponudi da ne govorimo. Uz njih smo se osjećali suvremenije, bogatije i čak manje varanima jer susjeda Jadranka nakon što je nabavila novi Golf poslije nešto više prodanog kikirikija zauvijek nam je ostala sumnjivom…

Sve ovo je mijenjalo i logike ponašanja u prostoru jer sada se je do dućana išlo isključivo automobilom, a ti mali “hubovi” sadržaja i susreta susjeda su nestali.

Gledano sa strane arhitekture riječ je bila o porastu kvadrature od nekoliko puta, pa je dovoljno pogledati ovu grafiku koja uspoređuje površinu najvećeg škurinjskog marketa osamdesetih i devedesetih (crveni pravokutnik) te 2000. otvorenog Getroa kao prvog velikog supermarketa u zoni (žuti pravokutnik).

To kao da nisu dimenzije iste stvarnosti.

Potom je u Riječkoj tvornici konopa, koju je kao takvu kupio baš Ivica Todorić kroz Kozum, otvoren prvi riječki dućan tog poduzeća. Na otvorenju je bio i sam Ivica koji je objašnjavao kako se osjeća Riječaninom.

Poviše te lokacije uskoro svoje radove i centre pokreće Merkator s vrlo uspješno oblikovanim centrom, a naposlijetku i Lidl pa kada usporedimo njihove površine sa kioscima i garažama svih ranije navedenih dućana dolazimo do toga kako se je površina mjesta za kupovinu povećala u kvadraturama x100. Na jednak način povećavali su se i kapaciteti vrećica i kolica, a o transformacijama blagajni i načina plaćanja da i ne govorimo.

Ono što je zanimljivo je kako se je samo nekoliko godina ranije na doslovno istom mjestu zapravo govorilo o lokalnoj proizvodnji hrane pri ulaganju u lokalne plastenike za uzgoj povrća. Ovaj je članak iz 1986. godine.

I naravno, sve ovo gore nije bio kraj transformacija jer ih živimo svakodnevno - trenutno je najvažniji virtualni dućan Temu, aplikacija na mobitelima iz Kine, vrećicu hrane iz dućana može vam dostaviti Nepalac na skuteru putem aplikacije Wolt, a na blagajni lokalnog Konzuma srdačno ćete se pozdraviti s “bye” blagajnicu s Filipina.

Informacijska gužva je ujedno postala takva da odjednom u vremenu s najviše informacija ikad živimo s najmanje njihovog razumijevanja ili poznavanja pa je tako postalo i s cijenama s kojima nam je snalaženje postalo otežano dodatno potencirajući pogreške našeg uma (dobra knjiga Predvidljivo iracionalni).

Fenomenalni Šok budućnosti je 55 godina nakon prve objave i dalje bitna knjiga o tome kako “čovječanstvo neviđenim ritmom ulazi u društvo karakterizirano brzinom, nestabilnošću i količnom promjena koje izazivaju stanje šoka. Permanentne transformacije su toliko intenzivne i različite od ranijih da ih ne možemo povezati, a rezultiraju raslojenim društvom, posebnom anksioznošću, novim energijama i rizicima pojedinaca i zajednica.

Koliko je jeka tog rada i danas čujna samo ćemo spomenuti neke ppdnaslove i ključne pojmove: The Death of Technocracy, Transistors and Sex, Selecting Cultural Style, Yesterdays Curiculum Today, Bombardment of the Senses, Information Overload, The Overstimulated Individual, Life Style Factories, The Origins of Overchoice, Computers and Classroms, Beyond Bureaucracy, Rent-a-Person, The New Nomads… “ I ova šetnja je bila u funkciji toga da predočimo koliko su promjene dramatične, brze te iako mislimo da ih svladavamo jer se jednostavno događaju ili da su u našu korist (ogromna ponuda, samoposluga, akcijske cijene…), to ne mora značiti da se doista dobro probavljaju i u dubini društva ili zajednice. A promjene načina kupovana i količine su svakako samo jedne od onih koje nosimo na ovoj životnoj traci.

Prema ljudima kao potrošačima u raspravama treba biti tolerantniji jer s ovoliko promjena se sigurno nikome nije lako nositi. Kapitalizam je super, ali ne treba se temeljiti na iskorištavanju nečije kognitivne ili emocionalne slabosti. Posebno nikoga ne treba ucjenjivati da npr. nekupovanjem preskupog gaziranog soka svojoj državi i svima ostalima riskira omraženu recesiju (da, i ti tekstovi i izjave su se dogodili).

Malo spustiti tenzije i brinuti se za interese kvalitetnog življenja je vjerojatno najvažnije, a s ovoliko promjena pitanje je što nas na planu kupovnih trendova čeka u sljedećih 25 godina.